Ministarstvo odbrane Republike Srbije
 
16.05.2015.

Noć muzeja u Domu Vojske Srbije



Za dvanestu „Noć muzeja“, Medija centar „Odbrana“, je, kao i ranijih godina, u Domu Vojske Srbije priredio program za istinsko uživanje poklonika kulture, koji su tradicionalno, u velikom broju posetili to reprezentativno zdanje .

Otvaranjem vrata nekadašnjeg Ratničkog doma, u 17 časova je započeo svojevrsni performans otkrivanja skrivenih poruka koje su u dve galerije monumentalne zgrade donele iz­lo­žbe, „So­ci­ja­lna umetnost i socijalistič­ki re­a­li­zam“ iz Vujičić kolekcije, i „Ma­le pri­če iz Ve­li­kog ra­ta”, ko­je je u No­ći mu­ze­ja oplemenio multimedijalni prikaz „Pro­me­na­da se­ća­nja” .

Veliki deo sli­ka i cr­te­ža iz Vu­ji­čić ko­lek­ci­je, koja raspolaže sa vi­še od pet sto­ti­na umet­nič­kih de­la srp­ske umet­no­sti 20. ve­ka, postavljenih u Ve­li­koj ga­le­ri­ji Doma Vojske Srbije, pr­vi put su bili pred pu­bli­kom. Iz­lo­žbu „So­ci­ja­li­stič­ki re­a­li­zam” au­to­ra prof. dr Jer­ka De­ne­gri­ja i Ja­smi­ne Jak­šić Su­bić, posetio je veliki broj poklonika umetnosti koji su prepoznali mobilizatorski karakter „angažovanih“ slika, skulptura, crteža, grafika, nastalih u vremenu traganja za pokretačkim snagama novog posleratnog društva.
 
Prepoznao ga je i student prava iz Paraćina, Radovan Skendžić, koji je sa prijateljicom, svoju turu obilaska mesta kulture u večeri pod sloganom  „Otvo­ri oči u no­ći”, započeo u bivšem Ratničkom domu.
– Sasvim jasno se može videti  da su umet­ni­cima koji stvaraju u po­sle­rat­nom pe­ri­o­du sećanja, osećanja i inspiracije uslovljena ratnim strahotama koje su mnogi i sami doživeli i preživeli, i gotovo da mogu da osetim to vreme kroz motive i boje koje dominiraju, kaže mladi Paraćinac, i dodaje da je zadovoljan programima koje u kontinuitetu priređuje Medija centar „Odbrana“. u beogradskom Domu Vojske Srbije.
 
Veliko interesovanje brojnih posetilaca izazvale su i „Ma­le pri­če iz Ve­li­kog ra­ta”, izložba postavljena u Ma­loj ga­le­ri­ji, koja je predstavila neposredna svedočenja o običnim, ljudskim, ali svevremenskim „pikanterijama“ i, ponekad tužnim, ili čak tragičnim, ukrasima, koje je doneo dotad najveći sukob u istoriji civilizacije. Postavka je, inače, plod saradnje Me­di­ja cen­tra „Od­bra­na”, Voj­nog mu­ze­ja, Mu­ze­ja Ose­či­na (ode­lje­nje Na­rod­nog mu­ze­ja Va­lje­vo) i Sa­ve­za po­to­ma­ka rat­ni­ka Sr­bi­je 1912–1920. go­di­ne. 
 
Izložba je, na radost mnogih posetilaca, obuhvatila i au­ten­tič­ne ratne eks­po­na­te: cr­no-be­le fo­to­gra­fi­je, ruč­no pi­san Voj­ni pra­vil­nik, krat­ki i du­gi ba­jo­net, kol­to­ve, pu­ške, ka­ra­bi­ne, sa­blje, šle­mo­ve, oredenje i drugo oružje i ratne suvenire. Posebnu, pak, vrednost daju joj neposredna svedočenja i priče ratnika koje su nam donele najskrivenija osećanja, razmišljanja, tugu, nadu i strahove običnih ljudi, heroja tog vremena.

Jedan od zapisa koji je privukao pažnju posetilaca je onaj Velička Ilića: „Pro­đoh Al­ba­ni­ju u se­ljač­kom gu­nju i sa kr­pa­ma na no­ga­ma, 42 da­na pe­ša­če­nja s dva par­če­ta pro­je. U dže­pu sam od ku­će imao sve­ću lo­ja­ni­cu, ako po­gi­nem da mi za­pa­le. Po­jeo sam je kroz Al­ba­ni­ju”!
 
– Vidiš kakvo je to vreme bilo i kako se teško živelo i preživelo, nakon čitanja Veličkove zabeleške pojašnjava devetogodišnjem unuku Stefanu, Radoje Popara, penzionisani učitelj „rodom sa Korduna“.
 
Svojevrsni umetnički projekat „Pro­me­na­da se­ća­nja”, zamišljen kao razrada ili dopuna izložbe u maloj galeriji, prerastao je u potpuno neočekivani performans, prepun emocija i neočekivane energije, nastale dodirom dva senzibiliteta, građanskog, Srbije s početka 20. veka i socrealističkog, preraslog u potpuno novi, kvalitet. Posetioci su istinski uživali u igri nadahnutih čla­no­va an­sam­bla „Ko­lo”, koji su na­stupili u no­šnja­ma iz vre­me­na Ve­li­kog ra­ta, pokazujući svu lepotu tradicionalne srpske igre u prat­nji kamernog sastava Umet­nič­kog an­sam­bla Mi­ni­star­stva od­bra­ne „Sta­ni­slav Bi­nič­ki”.

Ređali su se biseri: Knez Mihailovo kolo, Kolo kraljice Natalije, Srbijanka, Jeremija, Kreće se lađa francuska.. Osim publike, koja je izlazila iz monumentalnog zdanja dirnuta očigledno neočekivanom emocijom, svoje utiske je preneo i pomoćnik umetničkog direktora Nacionalnog ansambla Kolo, Vladan Životić.
– Naša sara
dnja sa Ansamblom Binički traje decenijama i drago mi je da smo večeras delili istu emociju. Igra, svirka, pesma.. to nisu slike na zidu, to su žive stvari i uvek posebno dodirnu publiku koja će, siguran sam imati šta da ponese sa sobom sa ove divne večeri.

Za sve go­ste Doma Vojske do 1 sat posle ponoći bili su otvo­re­ni i sve­ča­ni sa­lo­ni, kao i stal­na po­stav­ka umet­nič­kih de­la iz li­kov­ne zbir­ke Ga­le­ri­je Do­ma Voj­ske Sr­bi­je, koja sadrži više od 1500 radova.

Ko je,pak, od­lu­čio da u No­ći mu­ze­ja kre­ne do Mu­zeja va­zdu­ho­plov­stva u Sur­či­nu, imao je priliku da sazna sve o pod­vi­zima dva pi­lo­ta iz Dru­gog svet­skog ra­ta – Mi­lo­ša Žu­nji­ća i Zo­ra­na Ra­do­sa­vlje­vi­ća, a, kao prilog, stal­na po­stav­ka je­dri­li­ca, bila je dopunjena do sa­da ne­izlaganim pred­me­ti­ma ko­ji govore o na­stan­ku je­dri­li­čar­stva kod nas.
 

 

 


photoFOTO GALERIJA
videoVIDEO GALERIJA
  • Ноћ музеја у Дому Војске [FLV]