Ministarstvo odbrane Republike Srbije
 
04.11.2010.

Vojska pomaže Kraljevu i okolini



Ubrzo posle prvog udara zemljotresa koji je pogodio Kraljevo i okolinu, u noći između 2. i 3. novembra, komandant Druge brigade Vojske Srbije brigadni general Dušan Stojanović sa saradnicima bio je na terenu, a pripadnici brigade i danas nastavljaju da pomažu sugrađanima na otklanjanju posledica zemljotresa.

- Od ukupno pet objekata u kasarni „Jovan Kursula“ u Jarčujku, dva objekta više ne mogu da se koriste za smeštaj ljudi. Garnizonska ambulanta, u kojoj se leči oko 9300 pripadnika, pretrpela je velika oštećenja, tako da više nije u funkciji, kaže general Stojanović.

- Od samog početka sarađujemo sa Štabom za vanredne situacije od koga smo dobili zahtev za angažovanje kamiona cisterni i teretnih vozila za prevoz građevinskog materijala. Dovezena su vozila iz Kruševca, tako da sada na terenu imamo devet kamiona cisterni sa pijaćom vodom, šleper i dva teretna kamiona nosivosti deset tona. Još juče smo poslali vojnike i starešine u pomoć stanovništvu u najugroženijem području. U Kraljevu je, juče u 13 sati, proglašena vanredna situacija, tako da su naši kapaciteti na raspolaganju gradu".

U Garnizonskoj ambulanti, u kojoj se leči oko 9300 vojnih osiguranika, na sve strane šut, lomljena stakla, oštećeni zidovi, plafoni, podovi... Zgrada je proglašena nefunkcionalnom i objekat se polako prazni.

Dr Ivan Jovanović objašnjava da je u noći kada je kraljevački region pogodio zemljotres, u ambulanti bilo nekoliko pacijenata na stacionarnom lečenju.

- Četvorica lakših bolesnika odmah su nam priskočili u pomoć. Bilo je potrebno što pre osposobiti ordinaciju, očistiti šut, skloniti razbijeno staklo. Kada smo to završili, već u ranim jutarnjim časovima stigla je komisija iz kasarne i proglasila objekat nefunkcionalnim. Počelo je izmeštanje ambulante u kasarnu Ribnica, u stacionar. To će trajati nekoliko dana, ali mogu da kažem da smo spremni za nastavak pružanja pomoći svim našim osiguranicima, ističe dr Jovanović.

U koordinaciji sa Štabom za vanredne situacije pripadnici Druge brigade angažovani su na saniranju posledica zemljotresa u gradu i okolnim selima. Vojnici su u ekipama raspoređeni na terenu gde pomažu u raščišćavanju šuta, obnavljanju domova građana i dostavljanju vode delovima grada koji su ostali bez vode.

U stanu Jovana Nikitovića, zastavnika u penziji, šteta je velika. Napukli su noseći zidovi, a srušio se i deo nadogradnje. "Vojska je vrlo brzo pritekla u pomoć. Šteta je velika i mi sami je nikako ne bi smo mogli sanirati. Otpao je malter, crepovi, palo je dosta cigala, i u stanu, ali se deo srušio i u dvorište. Vojska pomaže da se šut raščisti, a za posle ćemo videti".

Kuća Živke Tomašević iz naselja Grdica u blizini Kraljeva, pretrpela je ozbiljna oštećenja. Urušili su se dimnjaci, popucali su zidovi, sa krova je pao skoro sav crep. „Živim sama sa bolesnim mužem. Da se vojska nije ponudila da pomogne nikada ne bi ovo popravili. Šteta je ogromna, ali važno je da smo živi“.

Snežanu Đoković, takođe iz naselja Grdica, zemljotres je zatekao u snu. „Otac me je probudio i pomogao da napustim kuću u kojoj trenutno ne postoje uslovi za život, tako da smo sada smešteni u letnjoj kuhinji. Na sreću vojska se već tokom prvog dana nakon zemljotresa ponudila da pomogne. Rade na krovu, skidaju slomljene crepove, dimnjak koji je nakon zemljotresa prelomljen. U kući su popucali zidovi, mnogo je otpalih cigala, maltera, šuta.. Da smo sami morali da sređujemo svu štetu nikada ne bismo završili. Vojska je mnogo pomogla“.

Na kući Olge Aleksić iz Opranića šteta je vidljiva i spolja i unutra. Osim krova, pao je i zabat na kući, a većina unutrašnjih zidova je popucala. „Oba dimnjaka, skoro svi zidovi i zabat su pali, krov i crepovi.. Sve je uništeno. Šteta je velika. U pomoć su pritekle komšije, prijatelji, ali da nije bilo vojske, koja od prvog dana kruži gradom i nudi pomoć svima kojima je potrebna, teško da bi smo ovako brzo rasčistili svu štetu. Veoma smo zahvalni. Ne znam za šta obučavaju vojnike, ali kada vidim kako ovi mladići rade i pomažu volela bih da i moj najmlađi unuk jednog dana bude profesionalni vojnik“.

Tako pričaju Jovan, Živka, Snežana i Olga. I ostali Kraljevčani sa kojima smo danas razgovarali zahvalni su na pomoći koju vojska pruža i potvrđuje i ovom prilikom da je uvek, a naročito kad je najteže, sa svojim narodom.
photoFOTO GALERIJA