Ministarstvo odbrane Republike Srbije
 
20.09.2013.

Vojni policajac iz požara izvukao staricu



Ako je tačno da podoficiri imaju najveću direktnu odgovornost za obuku vojnika, onda je zastavnik prve klase Ranko Pašić, sa nekoliko kolega, svojim postupkom dao primer mladim pripadnicima Vojske Srbije kako se odluke donose u deliću sekunde i bez razmišljanja priskače u pomoć ljudima u nevolji

– Da mi nije bilo ovog čoveka, da me izvuče iz vatre, koja mi je pre nekoliko dana zahvatila kuću, bila bih još teže povređena, ako ne i mrtva. Bog neka ga poživi još sto godina – kaže sedamdesetosmogodišnja Ljubica Lazarević, koju je iz požara u njenoj kući 11. septembra izvukao zastavnik prve klase Ranko Pašić, glavni podoficir trećeg bataljona vojne policije, s kolegama. Baka Ljubica, inače, kuću ima u neposrednoj blizini kasarne „Knjaz Mihailo“ u Nišu. Starica je prilikom požara dobila teške opekotine leve ruke, ispod vrata i po licu.

Ako je tačno da podoficiri imaju najveću direktnu odgovornost za obuku vojnika, onda je zastavnik Pašić svojim postupkom dao primer mladim pripadnicima Vojske Srbije, kako se odluke donose u deliću sekunde i bez razmišljanja priskače u pomoć ljudima u nevolji.

– Prošlo je 15 časova i sa četvoricom kolega sam s posla krenuo kući. Videli smo dim u dvorištu jedne od obližnjih kuća, a neki stariji čovek iz komšiluka vikao je „baba je ostala u kući“. Kuća ima tri prostorije, a predsoblje, koje je potpuno izgorelo, nalazi se s dvorišne strane. Kolege su počele da razbijaju prozore koji gledaju prema ulici, ne bi li videli staricu. Utrčao sam u dvorište, potražio unesrećenu ženu, ali od dima ništa nisam video. Pokvasio sam se na česmi, glavu sam prekrio mokrom krpom, udahnuo i utrčao u zapaljenu kuću – seća se zastavnik Pašić. – Predsoblje je već bilo zahvaćeno plamenom, a obe sobe pune gustog dima od zapaljenih greda, plastike, gume i kože. Starica nije bila u predsoblju. Pogledao sam ka jednoj od soba i ugledao je na podu, u polusvesnom stanju. Tada je počeo da pada i crep s krova kuće.

Staricu je iz kuće zastavnik izneo u nekoliko koraka, jer zbog dima nije smeo da udahne vazduh. Tih nekoliko minuta, kako kaže, činilo mu se kao večnost.

– Nikada mi vreme nije tako sporo prolazilo. U jednom trenutku sam iskrenuo nogu, ali bez posledica – kaže četrdesettrogodišnji vojni policajac. – Kada sam izašao, predao sam staricu kapetanu Zoranu Božoviću, koji joj je pružio prvu pomoć. S kolegama sam nastavio da gasim vatru, a veoma brzo su došli i vatrogasci i hitna pomoć. Sutradan sam otišao da vidim baku.

Baka Ljubica je u kući ugostila spasioca i njegove kolege. I sama se prisećala događaja dan ranije.

– Kuvala sam pekmez od bresaka, u dvorištu. Furuna se zagasila oko podne. Popodne sam provela gledajući televiziju i uspavala sam se na kauču. Nikako ne mogu da objasnim sebi, kako sam se našla kod vrata od sobe. Sigurna sam, međutim, da je požar izbio zbog starih i neispravnih instalacija. Ja u ovoj kući ne živim 55 godina. U njoj letujem, a zimu provodim kod sina u Beogradu – objašnjava ona.

Pored Pašića i Božovića, u spasavanju i gašenju požara učestvovali su i stariji vodnici prve klase Dejan Ilić, Milan Janković i Željko Pešić, te desetari Boban Ilić i Stevan Ignjatović.